Život naš svagdašnji nas opterećuje s korištenjem cijele serije alata, uređaja i inih gadgeta. Većina njih je pomodna, možda više šminkerska, nego što ima stvarnu upotrebu, dok je ostatak tiha pomoć. Frižider, stroj za pranje rublja, perilica za posuđe, peć za centralno grijanje i toplu vodu. Neki od njih su za razonodu i informacije, tipa: TV, hi-fi komponente, igraća konzola, mobitel, tablet, računalo.

O tim se stvarima ne razmišlja previše. Ne zato što nisu važni, nego zato što jednostavno - rade. Upališ, koristiš, ugasiš. Eventualno neko sitno održavanje, uglavnom estetsko.

Budući da je moj fah, ja ću ovdje obrađivati temu o računalima. Računalo se upali, sustav se učita, dokumenti su tamo gdje trebaju biti. Mailovi dolaze i odlaze bez razmišljanja. Sve ide svojim tokom i tako bi, u pravilu, trebalo i biti.

Zanimljivo je da se IT u poslu, pa i u svakodnevnom životu, rijetko doživljava kao nešto aktivno. Više kao nešto što postoji u pozadini. Nešto što ne traži pažnju. Dok god funkcionira, nema razloga da se njime bavimo.

U tom smislu, IT je sličan mnogim drugim stvarima koje uzimamo zdravo za gotovo. Struja, internet, pristup podacima – sve su to slojevi na kojima se posao zapravo gradi, ali ih primjećujemo tek kada nestanu.

Tek kad se pojavi problem, stvari se mijenjaju. Ne nužno zato što je problem velik, nego zato što prekida kontinuitet. Onaj tihi, svakodnevni tok rada koji se podrazumijeva. Tada i najmanja poteškoća postaje vidljiva.

Otvaranje dokumenata traje duže nego inače. Program koji se inače pokreće odmah – sada kasni. Nešto “nije kako treba”, iako se možda ne može odmah objasniti što. U takvim trenucima počinje prilagodba. Rad se usporava. Fokus se pomiče s posla na problem. Traže se brza rješenja, često privremena. Cilj više nije raditi, nego “osposobiti da radi” i tu se događa promjena koju je teško izmjeriti, ali ju je lako osjetiti. Posao više ne teče.

Zanimljivo je koliko se poslovanje oslanja na stabilnost tih nevidljivih slojeva. Ne samo poslovanja, nego i svakodnevni život u domu. Ne zato što su kompleksni, nego zato što su stalno prisutni. Kada su pouzdani, stvaraju osjećaj kontinuiteta. Kada nisu, svaki zadatak ili gušt postaje sporiji, nesigurniji i podložan prekidu.

IT podrška se ne svodi samo na rješavanje problema kada se pojave. Više je riječ o održavanju uvjeta u kojima problemi ne postaju prepreka, o stvaranju okruženja u kojem sustavi rade predvidljivo, bez iznenađenja i bez potrebe za stalnim provjeravanjem.

Možda je to i najtočniji opis. Dobro postavljen IT sustav ne ističe se, ne traži objašnjenja, ne privlači pažnju. Samo omogućuje da sve ostalo funkcionira kako treba. Posao, igranje, uživanje u medijskim sadržajima. Kada tako postane dio svakodnevice, prestaje biti nešto o čemu se razmišlja i postaje nešto na što se može osloniti.

Ponekad je dovoljno samo postaviti stvari na pravo mjesto — i većina problema se nikada ni ne pojavi.